و قل رب زدني علما

السلام عليكم Ehlen we sehlen!أهلا و سهلا

26.11.2009.

Bajram Serif Mubarek Olsun

14.05.2009.

Razgovor sa Poljakom koji je prešao na islam

Razgovor sa Poljakom koji je prešao na islam

Razgovarao: Armin Kobilica, student u Jemenu
 
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovo je priča o jednom Allahovom robu koji svojim životnim putem dokazuje uzvišenost islama nad ostalim religijama i ideologijama, i koji nama, nemarnim muslimanima, pokazuje koju vrijednost islama, koje bogatstvo, zanemarujemo, a što je najgore – to nije ''uzaludno zanemarivanje'', to je zanemarivanje koje će nas sigurno koštati. Kamil Stefanski, još kao mladi student sociologije, željan stvari koje će ga voditi kroz čitav život, krenuo je putem potrage; čitao je o raznim ideologijama, raznim produktima ljudskog mozga i mašte. Kao rođeni kršćanin, mladić kojeg nije samo zanimalo materijalno, prihvatio je ono što je do tada imao i ono što je tada bilo njegovo opredjeljenje, radio je u crkvi i pomagao svećenicima punih pet godina. Studij sociologije i studij filozofije sa etikom (koju upisuje nakon druge godine studija sociologije i tako paralelno studira oba fakulteta) dovode ga do mnogih učenja, mnogih pitanja ljudskog uma za koje treba naći odgovor. Razmatrajući ta pitanja, postaje gnostik (osoba koja vjeruje u nevidljivo, ali ne prihvata tumačenje nijedne religije o tome), odbacuje kršćanstvo i svako učenje koje od njega potječe, proglašavajući ga nepotpunim, nedovoljnim za ljudsko tijelo i dušu. Tada u njegovom životu nastaje period potrage, za koji Kamil kaže: "Uvijek sam duboko u sebi znao za Boga, uvijek sam vjerovao da On postoji, Njegovo ime nisam znao, znao sam samo da postoji." Taj period potrage trajao je blizu tri godine, kada ga njegovo interesovanje za ekologiju, pretražujući internet, dovodi do jednog teksta o lancu u prirodi, koji je napisao jedan musliman. Kamilu nije bilo strano tumačenje prirode kao lanca u kojem je sve povezano, ali ono što ga je iznenadilo u tome tekstu jeste jedna nova karika, tj. Allah, koja se nije nalazila u ostalim lancima prirode o kojima je čitao prije. Kamil vezano za taj tekst kaže: "Tekst je govorio o lancu u prirodi, da je sve povezano, ali nešto je novo bilo u tome, a to je Allah. Riječi da ništa ne može bez Allaha, impresionirale su me. Riječi da Allah drži ptice u letu (Kur'an, 16:59, op. prev.), riječi da su svi svjetovi poput nas (Kur'an, 6:38, op. prev.) i da smo mi u prednosti nad ostalim stvorenjima, u prednosti znanjem i razmišljanjem, ali to znanje nije znanje koje nam daje pravo da budemo oholi, to je znanje da budemo vjernici, da vjerujemo i robujemo Allahu. Poslije toga kupio sam prijevod značenja Kur'ana na maternji jezik (poljski, op. prev.)."  Kamil je u tom periodu bio na jednoj raskrsnici, jedan smjer pokazivao je ka onom unutarnjem, drugi smjer je vodio onome što je učio i onome što je poznavao po vanjštini. Kamil o svojim počecima druženja sa Kur'anom kaže: "Kada sam počeo da čitam prijevode značenja Kur'ana, razmišljao sam o propisima islama, o pričama o prošlim narodima, o raznim događajima koji se nalaze u Kur'anu. Vidio sam da kada se čita i prijevod, samo po sebi se nameće razmišljanje o onome što Allah govori, to mi je bilo prirodno. Poslije sam uzeo iz biblioteke knjigu "Spoznavanje islama" u kojoj su se nalazili osnovni propisi islama."

Prvi susret sa muslimanom
Jednom prilikom, Kamil razgovara sa svojim prijateljem, novinarom, koji mu kaže da poznaje jednog muslimana, a Kamil izražava želju da upozna tog muslimana. Nakon kratkog vremena, stupa u kontakt sa tim muslimanom u želji da upozna tu osobu. Prvo pitanje koje mu postavlja taj musliman bilo je to zašto on želi da upozna islam, a Kamil mu odgovara: "Čitao sam o islamu, želim da vidim kakav je islam u praksi!" Musliman mu odgovara da se mogu naći u džamiji. Kamil o tom periodu kaže: "Rekao mi je da se možemo vidjeti u džamiji, ali u mom gradu nije bilo džamija, bila je jedna zgrada i u toj zgradi je bila jedna soba u kojoj se klanjalo, to nije bila neka lijepa prostorija, to je bila obična soba sa nekoliko sedžada u njoj. Za mene, osobu koja nije pripadala ljudima koji vole ljepotu onakvu kakva se samo vidi očima i o kojoj drugi govore sa hvalom, ta soba je bila prekrasna. Nisam smatrao da mi trebaju neke najljepše stvari za moju vjeru, znao sam da je vjera nešto jednostavno. Nije mi bilo bitno kako izgleda, bilo mi je bitno šta srce prema tome osjeća. Sreo sam se s tim čovjekom i on me je upoznao sa Abduldžebbarom, imamom muslimana u mome gradu, poslije sam saznao od drugog muslimana da je čovjek, kojeg sam sreo u mesdžidu, bio postiđen. Pred njim je bila osoba koja je zainteresirana za islam, iz Poljske, a on koji je musliman od rođenja, nije obavljao namaz. Poslije tog vremena često sam razgovarao sa Adbuldžebbarom, samo je on bio osoba s kojom sam pričao o islamu. Nudio mi je pomoć, pričao mi o islamu, pitao da li mi trebaju bilo kakve knjige o islamu, ali mi nikada nije rekao da moram da primim islam. Govorio mi je da ako želim da uđem u islam, to je između mene i Allaha, nije između mene i ljudi, i često je ponavljao te riječi. Govorio mi je da oni nisu neka sekta, i da ako hoću da uđem u islam, hvala Allahu i to je to, ako neću, to je opet moja slobodna volja."

Na pitanje koliko je prošlo vremena od tog razgovora i njegovog prihvatanja islama, Kamil odgovara: "Nije prošlo više od tri mjeseca, jer često sam se sastajao sa Abduldžebbarom u skladištu njegove trgovine, koju je imao u mom gradu, pričali smo o islamu, i jednoga trenutka me je pitao da li sam ja spreman za ulazak u islam, na što sam odgovorio da jesam, jer većinu stvari koje sam čitao o islamu imao sam u svome srcu, a nakon pitanja zašto odgađam s tim, rekao sam da ne znam odgovor na to pitanje i da se zaista u svome srcu osjećam kao musliman, ali da još nisam izgovorio šehadet, a to je nužno pri ulasku u islam. On mi je rekao da ja mogu to sada reći, jer zašto čekati. Gledao sam oko sebe skladište robe i pomišljao kako, kako da to uradim ovdje, naravno, nisam mislio ništa negativno, ali osjećao sam se čudno. Nije bilo bitno gdje se to izgovara, može da bude svugdje, samo je bilo bitno da to neko posvjedoči, da tu bude neko prisutan. Izrekao sam šehadet u tom trenutku, i poslije u mesdžidu sam to uradio po drugi put. Rekao sam da ne znam arapski, ali on je rekao da samo ponavljam, te sam ustao i ponavljao za njim riječi šehadeta: Ešhedu en la ilahe ilallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. Prilikom izgovora tih riječi, i poslije toga, nisam se osjećao puno drugačije, mislio sam da je sada sve u redu." Poslije izgovorenih riječi šehadeta, Kamil postaje musliman, i Abduldžebbar mu govori o njegovim dužnostima: da vjeruje u jednog Boga, da klanja, posti. Kamil razmišlja da sada ima razlog da klanja i da posti, jer, prije nije mogao da to radi, nije bio musliman, nije izgovorio šehadet, sada je to uradio i sada može i da klanja i da posti. Imam mu poslije tih riječi govori da je on njihov brat i da su oni sada porodica, Kamil je osjećao da je to prirodno, da je to dio njih, dio svih muslimana, da između njega iz Poljske, imama iz Iraka i ostalih muslimana nema prepreka, svi su oni jedna porodica, sve njih povezuje jedan Gospodar, Allah. Kamil dalje pripovijeda: "I to vrijeme bilo je teško za mene, kada živite u neislamskoj državi, neislamskoj porodici, to je kao borba sa samim sobom, poznaješ ispravne stvari, ali okolnosti ti nekada ne daju da se to sve ispuni. Imam me je jednom podsjetio da ne smijem da pijem alkohol jer sam sada musliman, rekao sam mu da ja ne pijem alkohol već šest godina. On me je sa čuđenjem pogledao, nasmijao se i rekao da izgleda kao da sam musliman dugo vremena.'' Dodao sam na ove riječi da je to samo jedna potvrda prirodnosti islama, a Kamil je odgovorio: "Da, dosta stvari koje sam nesvjesno radio prije prihvatanja islama, bile su uistinu od islama. Težio sam prirodnosti i moralu."

Islam je cjelokupna sistem života
Poslije svog prihvatanja islama, Kamil još više vremena provodi sa Abduldžebbarom, koji mu objašnjava način života muslimana, govori mu o tome da islam nije religija kao kršćanstvo, odvojeno od običnog života. Da je islam jedan cjelokupan sistem života, da čovjek kada radi bilo koju stvar, da mora prvo misliti gdje je tu Allah i da čitav njegov život mora funkcionirati na taj način. Da čovjek radi bilo koji posao i da mora biti dobar musliman, jer u svakoj situaciji musliman je prvo rob Allahu pa tek onda sin, otac, učenik, biznismen, i sve ostalo. Abduldžebbar mu govori da bez takvog poimanja stvari islam nije prisutan u životu čovjeka.
Na pitanje o tome kako je reagovala njegova porodica na prihvatanje islama, Kamil odgovara: "U početku sam rekao majci da sam postao musliman, ali je moja majka mislila da je to samo prolazna etapa u mom životu, da je to samo nešto kao hobi koji bude i prođe. Znao sam da u islamu postoje stvari koje moraju da krase jednog muslimana, jer ako si musliman, moraš da klanjaš. U početku sam se čudio kako u ovakvim uslovima pet puta dnevno da se klanja, kako biti na univerzitetu i misliti o podne-namazu ili o ikindija-namazu, a sve te stvari nisam radio prije, morao sam da promijenim sve svoje navike. Jednoga dana majka me je pitala zašto se budim u noći. Rekao sam joj da se molim Bogu. U to vrijeme malo sam znao o islamu, a moja majka nije znala ništa o tome i obavijestio sam je da musliman mora pet puta dnevno da se moli, jer moja majka je bila jedna od osoba koja je svakodnevno čula moje ezane i ikamete iz moje sobe. Smetalo je mojoj porodici što sam prakticirao učiti ezan i ikamet naglas, što su oni to sve čuli. Znao sam da će se mojim ustrajavanjem na tome situacija promijeniti, da će se oni naviknuti vremenom." Kamil priča da je situacija sa islamom u Poljskoj slična kao i u ostalim evropskim zemljama. Da ljudi misle o islamu ono što vide na televiziji, misle da su muslimani jedna negativna strana ljudske populacije, a tako je mislila i njegova porodica. Kamil se na sve načine trudio da tu sliku promijeni, barem kod svojih prijatelja i poznanika, te im je svakodnevno pričao o islamu. Znao da u njegovoj sredini vlada pravilo, kao i u skoro svim zemljama, ako nisi jedan od onih koji radi sve ono što i većina radi, smatraš se nepodesnim, nepoželjnim, čak u nekim situacijama i nenormalnim: "Trudio sam se da budem najbolji u većini stvari, najbolji, kako bi se slika o meni i o islamu promijenila u očima ljudi."

Na pitanje kako sada, nakon četiri godine od prihvatanja islama, njegova porodica reaguje na njegov islam, da li u njegovoj porodici ima drugih muslimana osim njega, rekao je da je on jedini musliman u svojoj porodici. Njegova majka, iako on zna da ga ona voli, trudi se da što manje ljudi sazna da je musliman, naročito izbjegava da se to sazna u njegovoj široj porodici, jer se njegova majka boji sramote. Kamil nastavlja: "Kada si musliman, moraš izvršavati mnoge obaveze, ali te obaveze osiguravaju da budeš najbolji. Samim primanjem islama postao sam bolji prema svojoj porodici, islam me učinio boljom osobom. Kako da budem dobar musliman a nisam među najboljim. Ja sam najmlađi član u svojoj porodici, i smatram da se moram pokazati najboljim u porodici; nije to ono što stvara oholost, to je ono što nas tjera da budemo najbolji."

Pitao sam Kamila kako je njemu filozofija pomogla u islamu, kako to sada sve posmatra, kako se opire svim filozofskim učenjima. Kamil pojašnjava da u svim stvarima prvo treba gledati islam, šta kažu Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Sve druge ideologije trebaju da budu samo jedna vrsta znanja koje se koristi. Nužno je puno vremena provoditi u namazu, učenju Kur'ana, razmišljajući o Allahu, kako bi se pravo uvjerenje, Pravi put, jasno odvojilo od svih zabluda. Dalje kaže: "U filozofiji postoje stvari koje se slažu sa islamom, kao i sve ostale nauke što se slažu sa islamom. Ti si kao nosilac tih stvari, poznaješ samo ono što su rekli neki mislioci, ali ne robuješ tome, vjeruješ da su to samo riječi ljudi, jedan dio njihovog razmišljanja, ali ne smatraš to istinom. I da kažem još da moramo poznavati suprotne stvari između filozofije i islama, i da neke stvari zna samo Allah, ali ne i ljudi."

Kamilova poruka  muslimanima
Na kraju ovog našeg razgovora, na pitanje šta je njegova poruka drugim muslimanima, šta treba reći drugim muslimanima, na što ih upozoriti, šta treba prenijeti onima koji ne klanjaju a nose muslimansko ime, omladini koja traži neke hobije u zamjenu za islam, Kamil odgovara: "Mnogo je stvari koje bih rekao, ali pokušat ću da rezimiram sve to. Kada pređete put ovog svijeta u put islama, vi znate da nema ničeg bitnijeg od robovanja Allahu, nema ničeg bitnijeg od islama. Kada razmišljam o vremenu kada nisam bio musliman, sada mislim da taj život nije bio život, da je to što sam nekada možda i bio radostan, da je sve to bilo varka. Ja tek sada živim, mislim da je moje prošlo vrijeme, vrijeme prije islama, bilo samo trošenje vremena, besmisao, bez ikakve koristi. I..." Ovdje je Kamil zastao, razmišljajući, pogledao me i rekao: "Zašto ti ne govoriš poljski jezik da mogu barem malo približiti ono što mislim?" Zaista neke riječi koje je Kamil izgovorio prilikom našeg razgovora izgovorene su na način da ih je teško približiti našem jeziku, teško je opisati način na koji je to Kamil rekao. On nastavlja: "Ako neko misli da je islam samo običaj, samo jedna praksa koja se nasljeđuje, to je velika greška, jer ti zaista tada ne možeš da shvatiš vjeru, njen pravi smisao i način. Postoji osjećaj u srcu, sama želja za robovanjem Allahu, Njemu Jedinom, taj osjećaj je predivan, i vi samo želite da ga povećate, da bude što više postojan. To je osjećaj koji je između tebe i Allaha, koji je individualan, koji se ne može opisati riječima, ako bih nekome pokušao to da objasnim, ne bi me shvatio. Shvatiti mogu samo oni koji su to doživjeli i koji to osjećaju. Moram da kažem da je nužno da se obavlja namaz, taj osjećaj izvire iz namaza, namaz ga povećava. To je veza između Allaha i tebe. Ja želim da svaki čovjek ima dobru vezu sa Allahom, jer Allah u Kur'anu kaže da On daje svjetlo vjernicima. To svjetlo je možda taj osjećaj. Taj osjećaj nije nešto što se uči u školi, to je nešto što se postiže namazom i robovanjem Allahu. Kada ne robuješ Allahu, ti si tužan, kada ti činiš neki grijeh, ti si tužan, to je u duši jer duša zna da je to nužno, jer Allah je sva stvorenja stvorio u prirodnoj fitri, fitri robovanja samo Allahu. U svakoj duši je to zapisano, samo to treba otkopati i prepoznati, prepoznati ono što je priroda svakog čovjeka. Želim da svi ljudi jednoga dana osjete ono što ja osjećam sada, to je nešto predivno."  

Uzmimo pouku
Ovim riječima Kamil završava svoj govor, a time je i naš razgovor bio završen. Sada nam preostaje da uzmemo pouku iz ovih riječi, od osobe koja je spoznala islam, osobe koja ima samo dvadeset i šest godina, a već iza sebe ima dva fakulteta, magistrat, i, što je za nas najbitnije, osobe koja posti Davudov post, ne propušta noćni namaz... Sve ove stvari sam saznao iz druženja sa jednom takvom osobom. U njegovom govoru nema oholosti, on je osoba koja priča djelima. Svakodnevno Kamil uči po jednu ili dvije stranice Kur'ana napamet, a obavio je i hadž. Trenutno je u Jemenu i uči arapski jezik, a sljedeće školske godine ga čeka studij na islamskom fakultetu. Postoji još mnogo detalja iz života ovog skromnog Allahovog roba, način života, njegove riječi, sve svjedoči praksom Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Na nama je da se preispitamo, mi, koji smo muslimani čitav život, da li smo postigli taj stepen koji je Kamil postigao za svoje četiri godine islama? Gdje smo mi kada je u pitanju Kur'an, gdje smo mi kada je u pitanju pet dnevnih namaza, a da ne pitamo sami sebe gdje smo sa noćnim namazom, jer ni pet dnevnih namaza ne obavljamo u potpunosti!?

Razgovarao: Armin Kobilica, student u Jemenu
26.04.2009.

Jeste li dobili racun od Allaha?

Jeste li dobili racun od Allaha?

Jeste li dobili racun od Allaha?

Čovjek koji je doživio 70 godina dobio je bolest koja mu je onemogućavala da urinira (mokri). Doktori su mu rekli da je potrabna operacija kako bi ozdravio. On se složio da se uradi operaciju jer je bol bio prisutan već nekoliko dana. Kada je operacija bila gotova...

doktor mu je uručio račun koji je sadržavao sve troškove tretmana. Nakon što je pogledao račun čovjek je počeo plakati. Kada je ovo vidio doktor je rekao: "Ako je cijena prevelika, mogli bi smo napraviti sporazum sa vama." Čovjek je na to odgovorio: "Ne plačem ja zbog novca; plačem zbog toga što mi je Allah omogućio da uriniram (mokrim) već 70 godina i nikada mi nije poslao račun."

SubhanAllah! Rijetko zahvaljujemo Allahu zbog ovih stvari, koje su zaista velika milost. Zamolimo Allaha da nam pokloni mogućnost da prepoznamo Njegovu darežljivost i da Mu često zahvaljujemo.

"I daje vam od svega onoga što od Njega ištete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan." (Ibrahim, 34)
*************************

O robe Moj, zar Me se ne stidis?! Kada ti dodje pismo od nekog tvoga prijatelja, dok si na putu, ti skreces sa puta, sjedas radi njega, da bi citao i razmisljao o svakom slovu pazeci da ti sta ne promakne. A ova Moja Knjiga (Kur'an) tebi je objavljena. Pogledaj koliko Sam tebi u njoj opsirno govorio i koliko Sam ti puta ponovio da razmisljas o njenoj sirini i dubini, a ti okreces ledja. Zar sam ti Ja bezznacajniji od nekog tvog prijatelja???"

20.04.2009.

PRIMJER DVIJU POBOŽNIH BAGDAĐANKI

PRIMJER DVIJU POBOŽNIH BAGDAĐANKI

Prevela: E.Z.

(Novi Horizonti)

U Bagdadu je živio jedan bogat trgovac tekstilom. Jednom mu dođe neka djevojka i zatraži da nešto kupi. U toku razgovora otkri lice, a on, zapanjen tim,reče: “Tako mi Allaha, iznenađen sam onim što sam vidio”. “Ja nisam došla da nešto kupim, nego, evo već neko vrijeme dolazim u čaršiju ne bih li našla čovjeka koji mi se sviđa da se udam za njega. Kako vidim, ti si taj čovjek. Ja sam i bogata, pa šta misliš da se udam za tebe?”, upita ona. “Ja sam oženjen. Sa ženom sam se dogovorio da je neću mijenjati, a uz to s njom imam i dijete”, reče trgovac. Ona doda: “Zadovoljna sam da mi u sedmici dođeš dva puta”. On se složi s njenim prijedlogom, nakon čega sklopiše ugovor o vjenčanju, a potom se zaputiše do njenog stana gdje on proboravi neko vrijeme. Poslije ode svojoj kući i reče prvoj supruzi kako ga je jedan prijatelj pozvao sebi i zamolio da noći kod njega. Tu noć provede kod nove supruge, a poslije joj je dolazio skoro svakog poslijepodneva.
Tako je trajalo oko osam mjeseci, nakon čega prva supruga poče sumnjati, pa reče sluškinji: “Kada izađe, prati kuda će otići”. Kada je izašao iz kuće, ode do dućana, kao i obično, a kada nastupi podne zaputi se prema kući druge supruge. Sluškinja ga je pratila i kada je stigla u njegov novi komšiluk pitala je za kuću u koju je ušao. Rekli su joj da je to kuća te i te djevojke koja se udala za nekog bezaza – trgovca tekstilom. Brže-bolje vrati se gazdarici i o svemu je izvijesti, nakon čega gazdarica reče: “Nemoj da iko sazna za ovo”. Ona nije davala do znanja mužu da bilo šta zna, niti da je šta primijetila.
Tako je prošla godina, trgovac se teško razboli i ubrzo preseli na ahiret. Iz njega je ostalo osam hiljada zlatnika. Prva supruga odluči da po pravdi podijeli njegovu zaostavštinu, te od toga odvoji sedam hiljada muškom djetetu, a preostalu hiljadu razdijeli na dva jednaka dijela. Pesto zlatnika odvoji i stavi u kesu rekavši sluškinji: “Uzmi ovo i nosi u kuću one druge žene”. Reci joj da je sahibija umro i da je iza njega ostalo osam hiljada zlatnika. Djetetu pripada sedam, a nama dvijema osma hiljada, koju sam razdijelila na dva jednaka dijela. Reci joj da je to njen hakk – pravo, i da je selamim.”
Kada je sluškinja stigla, pokucala je na vrata kapije, ušla u kuću, izvijestila je šta se desilo s njenim mužem i prenijela sve što je poručila njena gazdarica. Ona je zaplakala, otvorila seharu, izvadila papir rekavši sluškinji: 'Vrati se svojoj gazdarici, puno je poselami od mene i kaži joj da me je on već otpustio. Vrati joj ovo zlato jer ja, nakon razvoda, nemam prava u njegovoj ostavštini.' Sluškinja se vratila i ispričala svojoj gazdarici šta se dogodilo.
28.03.2009.

Dogadjaj iz zivota jedne sestre

Setam sa mojim muzem kroz jedan mali turisticki gradic u Austriji...stizemo do jedne simpaticne zlatarne...muz me uzima za ruku i uvodi unutra...ostavlja me nasamo sa prodavacicom i odlazi na drugu stranu te radnje...zena sa druge strane pulta iznosi mi predivan nakit i pokazuje, ali me neprekidno mjerka...

"Htjela bih vas nesto upitati" rece zena...podizem pogled sa nakita i klimam glavom u znak odobrenja... "Zasto ste zamotani u odore i marame". Nasmijesila sam se i rekla joj: "Odgovorit cu vam na pitanje, ako vi meni najprije nesto odgovorite..."

Zena se nasloni radoznalo na pult... "Imate li vi dijamante u ovoj radnji?" - pitam je..."Imamo"-kaze zena... "A gdje vam stoje?" - pitam je opet... Zena se okrenu, otvara kljucom jedan regal iza sebe i iznosi predivnu drvenu kutiju oblozenu svilom, te razotkriva dijamante iz svile...

"E sad vi meni odgovorite, zasto ste zamotali svoje dijamante u svilene maramice?"
"Pa zato sto su dragocijeni"...kaze zena i gleda me upitno... "E vidite, bas zato sam i ja zamotana u odore i marame..."

Ostala je tako zamisljena jos dugo stajati za pultom...ne znam da li je shvatila sta sam joj htjela reci...ali se iskreno nadam da sam je spotakla na razmisljanje...

04.03.2009.

Kuca izgorjela do temelja, samo Kur'an ostao netaknut

 

Kuca izgorjela do temelja, samo Kur'an ostao netaknut

Kuća izgorjela do temelja, samo Kur'an ostao netaknut

Nakon požara u zeničkom selu Radinovići... 26.02.2009. 11:14.. U zeničkom selu Radinovići, dvadesetak kilometara od grada, požar je prošle sedmice u potpunosti uništio kuću Šabana Karalića. Šestočlana porodica, ionako slabijeg materijalnog stanja, ostala je bez igdje ičega....

- U potpuno izgorjeloj kući vatre je bio pošteđen samo Kur'an, star više od pedeset godina. Kada se sve smirilo, prišli smo zgarištu i vidjeli da iz hrpe obrušenog i u međuvremenu napadalog snijega, viri Kur'an časni. Nijedan harf nije izgorio, vatra je dotakla samo korice - kaže nam Karalić.

Porodica se skrasila kod Šabanovog brata Ramiza, a prvi im je u pomoć priskočio, nakon što je vijest o požaru objavljena na lokalnim medijima, poslanik Parlamenta FBiH iz Zenice Jasmin Duvnjak.

Izvor: Dnevni avaz

 


Stariji postovi

Menu | News Sites و قل رب زدني علما
<< 11/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

Hadisi
1. Ko među ljudima zaslužuje najviše poštovanja
2007. Ebu Hurejre, r.a., kaže da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i upitao:
- Allahov Poslaniče! Ko među ljudima zaslužuje moje najveće poštovanje?
"Tvoja majka", rekao je on.
- A ko zatim - upitao je?

"Opet tvoja majka", odgovorio je.

- A ko zatim? - upitao je.

"Opet tvoja majka", odgovorio je.

- A ko zatim? - upitao je.

"A zatim tvoj otac", odgovorio je.



2. Čovjek ne smije psovati svoje roditelje

2008. Abdullah ibn Amr, r.a., kaže: - Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
"Zaista, u najveće grijehe spada da čovjek grdi svoje roditelje."
Neko je upitao: - A kako to čovjek grdi svoje roditelje, Allahov Poslaniče?
"Čovjek psuje oca drugog čovjeka pa taj onda psuje njegova oca ili psuje njegovu majku, pa taj onda psuje njegovu majku", odgovorio je on.


Riznice islamske mudrosti


"Pametan ulaže trud u traženju mudrosti, a neznalica misli da je već posjeduje"


Poslije zalaska slijedi novi izlazak



Ne dozvoli nikada da te očaj nadvlada, već pogledaj tamo gdje sunce svako jutro izlazi, da bi uzeo pouku i naučio lekciju koju Allah, s.v.t., želi da naučiš iz toga. I znaj da se zalazak nikada ne dešava bez ponovnog izlaska sunca svakog novog jutra. (Šebketul-kasas)



Sigurnost i samopoštovanje



Mnogo je bolje i lakše da te ljudi mrze, a da si ti siguran u sebe i pun samopoštovanja, nego da te ljudi vole, a ti sam sebe prezireš i nesiguran si u sebe. (Šebketul- kasas)

Ako hoćeš da ubjediš muškarca u nešto – priđi mu razumu, a ako hoćeš da ubjediš ženu u nešto – priđi joj srcu.

Ako čuješ nekog čovjeka kako ti pripisuje dobro koje nisi učinio, onda nemoj biti siguran da ti neće pripisat i zlo koje nisi učinio.




MOJI FAVORITI
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
OMAR
hadzinica
Dnevnik glavobolja
LJEPOTA DUSE
Moj put
Superpenzioner
Qalb
tisina svira
ensarijka
MOJA BOGDA SNA
DOWA.
Testovi za polaganje vozačkog ispita online, BiH
sad nas ima a sutra ko zna
...i još ima naDe...❤
mama
Hikaje- mudrosti
Put ka oprostu Milostivog Gospodara.
seherbosna
Brizna ruka
JEDNOĆA STVORITELJA
HADISI
LJubav u ime Allaha!
Nije čovjek ono što misli već ono što čini
الاسلام هو حياتي -Islam je moj zivot
Ucimo arapski jezik ! ---للغة العربية
O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka
GAZIJE TEWHIDA - PONOS UMMETA
HAVA
Old postcards of Bosnia
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Never say Forever .
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Kozarački kuhar
Govor srca
Omer Begova Bašča ba
Dunyaluk
Dirty cactus
inartina
TALIBAN
Džema'at Duratbegović Dolac
posebnadjevojcica
Nema nista do same LJUBAVI!
OAZA ISLAMA
Madrid Cabron Saluda al Campeon!
Muhadziba
·٠•ღOno sto školjka čuvaღ•٠·
Kulinarska sehara slatkih jela
**EhlenWeSehlen to Zeyyneb blog to ISLAM blog**
više...

BROJAČ POSJETA
17299

Powered by Blogger.ba

kontakt adresa!!!